TEME

Probiotici su živi nepatogeni mikroorganizmi (bakterije i kvasci) koji imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina. Sam je pojam ''probiotik'' izveden iz latinskog jezika i njegov prijevod znači ''za život''.

Povijest probitioka seže stoljećima u prošlost kada su ljudi pili fermentirano mlijeko za svoje zdravlje. Henry Tessler, s Pasteurovog instituta u Parizu, još je davne 1899. otkrio bifidobakteriju u crijevima dojene djece i kako je kod njih javljanje dijareje mnogo manje nego kod nedojene. 1907. ruski je znanstvenik Ilja Mečnikov predložio uporabu probiotika u zdravstvene svrhe. Bakterije mliječne kiseline se dugo vremena koriste u prehrambenoj industriji, zbog sposobnosti pretvaranja šećera (uključujući laktozu) i drugih ugljikohidrata u mliječnu kiselinu. One se koriste u tradicionalnoj pripremi jogurta, kefira, sira i kiselog kupusa, stoga su ove fermentirane namirnice vrijedni izvori ovih bakterija.

Uloga probiotika je pomaganje uspostavljanja ravnoteže između tzv. "dobrih'' i ''loših" bakterija u našim crijevima. Crijevna mikroflora ima ulogu u sazrijevanju imunološkog sustava, održavanju funkcije crijevne sluznice, održavanju kroničnog i imunološki posredovanog upalnog odgovora, obrani od alergena i u prevenciji pričvršćivanja patogenih mikroorganizama. Naša mikroflora može postati poremećena uslijed stresa, raznih bolesti, starenja, uzimanja antibiotika ili drugih lijekova, izlaganja toksinima, prekomjerne konzumacije alkohola. Znanstvena istraživanja su pokazala da probiotici ne mogu zamijeniti uništenu prirodnu tjelesnu floru, oni kao privremene kolonije mogu pomoći organizmu obavljajući iste funkcije kao prirodna flora, dajući joj dovoljno vremena da se oporavi.

Najčešće korišteni probiotici su različite vrste roda Bifidobacterium (normalni stanovnici debelog crijeva, izolirano 30 vrsta) - Bifidobacterium bifidum, Bifidobacterium breve, Bifidobacterium infantis i Bifidobacterium longum te  Lactobacillus (normalni stanovnici crijeva i vagine, izolirano 56 vrsta) - Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus casei, Lactobacillus plantarum, Lactobacillus reuteri, Lactobacillus rhamnosus i Lactobacillus GG. Ostale poznate vrste su Lactococcus, Saccharomyces boulardii (probiotički kvasac) i Enterococcus.

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije probiotici imaju povoljan učinak kod proljeva, konstipacije, alergija i infekcija mokraćnog sustava. Bakterije mliječne kiseline pretvaraju laktozu u mliječnu kiselinu pa uzimanje probiotika pomaže u intoleranciji laktoze. Poznat je antikancerogeni učinak bakterija mliječne kiseline – ''in vitro'' je dokazana inhibicija rasta nekih tumora te inhibicija bakterija koje pretvaraju prekarcinogene u karcinogene. U animalnim studijama je otkriveno da Lactobacillus acidophilus smanjuje razinu kolesterola, ali potrebne su daljnje studije na ljudima. Probiotici imaju ulogu u poboljšavanju imunološkog sustava tako što štite od patogena kompetitivnom inhibicijom, poboljšavaju fagocitozu i povećavaju broj T-limfocita i stanica prirodnih ubojica. Nekoliko klinčkih studija je čak dokazalo sniženje krvnog tlaka uzrokovano peptidima sličnim ACE-inhibitorima koji se stvaraju za vrijeme fermentacije. Najpoznatija uloga probiotika je u prevenciji i liječenju proljeva kod djece (rotavirus infekcije), proljeva povezanog s antibioticima i putničke dijareje. Dokazan je i povoljan učinak na eradikaciju bakterije Helicobacter pylori, kod iritabilnog kolona te kod žena s ponavljajućim vaginozama.

Probiotici su našli svoje važno mjesto u razvoju imuniteta djece od najranije dobi. Manja učestalost infekcija i smetnji u probavnom sustavu u dojene djece djelomično može biti objašnjena razlikama u mikroflori dojene djece i djece hranjene dojenačkim mlijekom.
Spoznaje prema kojima bifidobakterije i laktobacili u crijevima štite od potencijalno patogenih mikroorganizama i tako djeluju kao dio crijevne obrambene barijere, pridonijele su  uključivanju probiotika u dojenačka mlijeka i njihovu primjenu kao dodatak prehrani u najranijoj dobi. Ispitivanjem učinka probiotika na pojavu gripe i prehlade kod predškolske djece, ispostavilo se kako svakodnevno uzimanje probiotičkih bakterija u zimsko doba može smanjiti pojavu tipičnih simptoma prehlade kao što su začepljen nos, povišena temperatura i kašalj. Spomenuta studija testirala je utjecaj dvije vrste bakterija, Lactobacillus acidophilusa i Bifidobacterium animalisa, a autori zaključuju da najučinkovitiju obranu od gripe i prehlade pruža istovremeni unos oba probiotička soja.

Mehanizam djelovanja probiotika je još uvijek nepoznat, no pretpostavlja se da je nekoliko mehanizama uključeno. Oralnom primjenom, probitici prolaze kroz želudac i prijanjaju na intestinalnu mukozu sprečavajući vezanje patogenih bakterija na epitel crijeva. Neki probiotici, osobito laktobacili i bifidobakterije, proizvode mliječnu, octenu i propionsku kiselinu koje snižavaju pH i tako inhibiraju rast patogenih bakterija. Jedan od pretpostavljenih mehanizama je i imunomodulatorni učinak.

Danas se probitotici mogu naći u obliku prašaka, kapsula, tableta te u tekućem obliku gdje su same bakterije u suhom smrznutom obliku. Pretpostavlja se da su kapsule učinkovitije od tableta jer bolje štite bakterije od želučane kiseline.

Većina probiotičkih pripravaka sadrži otprilike 109 (=1 000 000 000) bakterija, označeno kao 109 CFU / gr ili ml. Smatra se da je kvaliteta važnija od kvantitete bakterija, jer one moraju preživjeti djelovanje želučane i žučnih kiselina te alkalni sadržaj u dvanaesniku kako bi do crijeva stigle žive i bile učinkovite. Važnu ulogu zajedno s probioticima imaju i prebiotici. Prebiotici su neprobavljivi sastojci hrane (uglavnom oligosaharidi) koji stimuliraju rast i aktivnost probiotika uglavnom bifidobakterija, te s njima imaju sinergistički povoljan učinak. Pojam simbiotik označava kombinaciju prebiotika i nekoliko sojeva probiotika. Najpoznatiji prebiotik je inulin. Probiotici nove generacije obično sadrže više različitih sojeva sa specifičnim učincima na zdravlje čovjeka, a njihova je koncentracija iznimno visoka (nekoliko desetaka milijardi). Važno je naglasiti da svaki probiotik nije jednak te da je za željeni učinak potrebno odabrati pravi probiotički soj za koji je terapijska učinkovitost dokazana kliničkim studijama.